„Svatko ima pravo na djetinjstvo. Svatko ima pravo, ali ima onih generacija koje ga naprosto daju u zamjenu za buduća djetinjstva. Takvima je hrabrost urođena, takvima pripada svijet, pripada im čak i budućnost. 

(…) Djetinjstvo treba ispiti najednom, ne treba stati, treba odjednom potrošiti te čarobne životne kapi, ne ostaviti ništa za poslije, ništa za jednom tko zna kad, jer vidite i sami, dragi moji prijatelji, što može biti.

Može doći rat poput ovoga i onda se opet neki među nama moraju odreći djetinjstva. Nemojte nikada braniti djeci da uživaju u svojem djetinjstvu, ne tjerajte ih da prerano odrastu, jer što ih poslije čeka? Što – bez djetinjstva?“

Riječi su ovo Siniše Glavaševića koje nam posebno zvone u mjesecu tišine, mjesecu sjećanja na sve one koji nisu s nama, sjećanju na  one kojima je oduzeto djetinjstvo, kojima je oduzeto sve. Zbog toga se s posebnim pijetetom sjećamo svake žrtve i osjećamo duboko poštovanje i zahvalnost na slobodi koja nam je dana.

Učenici 6.a razreda obilježili su Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje simboličkim paljenjem svijeća u holu naše Škole. Ovaj čin svjetla u tami podsjeća na hrabrost branitelja i patnju civila, ali i na zajedništvo naroda koji ne zaboravlja. Svijeće stvaraju tiho, ali snažno svjedočanstvo da Vukovar živi u srcima svih generacija.

Učenici 8. a razreda napisali su svoje priče o ratu nakon posjeta Vukovaru, pročitajte njihova razmišljanja.

„Kada te strah zagrli, kada te zvuk progoni i kada te adrenalin vodi – to je rat, borba bez pobjednika.“ (Leon Gončin)

„Šećući poslijeratnim prostorima, osjećate tugu i strah koja je tamo prisutna stalno. Osjeća se patnja majki koje oplakuju svoje sinove, kao da čujete plač žena za muževima, čujete djecu koja tragaju za svojim roditeljima. Rat je najveće zlo.“ (Tamara Šarić)

„Mi smo djeca koja su rođena u slobodnoj Hrvatskoj, ali ne smijemo zaboraviti na svu ubijenu djecu, na djecu koja su izgubila svoje djetinjstvo.“ (Karolina Budimir)

„Nadam se da postoji budućnost u kojoj neće biti ratova.“ (Žana Gončin)

„Vukovar sam doživjela u potpunosti tek kad smo ove godine otišli na terensku nastavu. Slušali smo predavanja, upijala sam svaku riječ, svaka slika mi se duboko urezala i ostala sam šokirana svime što sam čula i vidjela. Zbog toga smatram da svaki branitelj zaslužuje da ga se pamti zauvijek!“ (Manda Matanović)

„Rat je kada u školi većinu vremena provedeš sjedeći u podrumu i kada noću ne spavaš zbog bombardiranja.“ (Semen Leontiev)

„Mislim da je u ratu najteže bilo djeci, izgubili su djetinjstvo, kako će pamtiti najljepše životno razdoblje?“ (Roko Čuklin)